Igra bez granica

MEMORY OF - TODOR TOŠE PROESKI


26.04.2012.

Mile Stojkoski - Epski maraton

Epski maraton iz Skoplja do Londona

Gospodar olimpijskog duha

"Život svaki tren nosi novi moment koji je možda dobar, a možda i surov", kaže paraolimpijac, maratonac i, kažu neki njegovi sunarodnjaci, narodni heroj iz Makedonije Mile Stojkoski (46). Rekao je to u Zagrebu, prešavši više od pola epskog maratona koji već neko vrijeme vozi. Osjetio je on tu surovost na vlastitoj koži. Svi smo ju osjetili u raznim oblicima više puta. Nije dakle upitno hoćemo li, nego kad ćemo naletjeti na zid.

Kakva je nevolja snašla Stojkoskog jasno je svakom tko baci oko na njegov portret. Čovjek sjedi u invalidskim kolicima. Uz dijagnozu paraplegičar koja mu je dana, zaslužio si je orden atletičar, maratonac. U invalidskim kolicima vozi maraton od Skoplja do Londona. Ide na Olimpijske igre. Sa svojim timom, a skupa su trio, proputovati će 15 europskih zemalja ovim putem: Makedonija, Srbija, Mađarska, Slovačka, Austrija, Hrvatska, Slovenija, Italija, Švicarska, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Francuska i Britanija. Put je to dug 5700 kilometara.

U invalidskim će kolicima odvoziti 3500 kilometara, a put će trajati 133 dana. Okušao se Stojkoski, kaže, u raznim sportovima, ali maraton je njegov potpis. Novinarima Reutersa nedavno je u Beogradu objasnio i zašto, a ovi su vijest prenijeli na više jezika: "Maraton zahtjeva snagu, izdržljivost i upornost". Odlično mu to odgovara. Želi putem prenijeti i nekoliko poruka. Prva je: "Snaga dolazi iznutra". Invalidima želi poručiti da si mjesto pod suncem trebaju zaslužiti. Želi i da država bolje skrbi o invalidima. Lobira za izgradanju modernih rehabilitacijskih centara kakve želi vidjeti na Balkanu. Poput onog AUVA centra u Tobelbadu kraj Graza koji ga je inspirirao.

Duh antičke Grčke

Na maraton je Stojkoski krenuo s malo sredstava. Manje više, praznih džepova. Putem su mediji izvještavali o njemu, a njegova ekipa vodi i blog o ekspediciji bogat fotografijama. U Hrvatskoj se sreo s predstavnicima raznih udruga. S kim sve, što i kad - možete pratiti na blogu (MK Veterani - Hrvatska). Zainteresirala se tako za njega i jedna Osječka udruga. Pozvala ga na prijem i sredili su mu sponzorstvo. Okitili su osječki trg i dodijelili mu ček na 6000 kuna. Onakav cirkuski, kaže, opisujući uvećane čekove kakvi se dodjeljuju kad je riječ o stipendijama, loto dobitcima i slično. U stvari se u međuvremenu dogodila greška u komunikaciji između Stojkoskog i sponzora tvrtke Bauerfeind. Njihove kape i znojnike Stojkoski uredno nosi otkako je ušao u Hrvatsku kao što je, kaže, i dogovoreno. Sponzor se u Osijeku, tik pred dodjelu čeka, iznenadio što Stojkoski nema reklamu i na kotaču. Nismo se tako dogovorili, branio se ovaj, moj svaki kotač košta 30 tisuća eura. Zna Mile Stojkoski na što je pristao, a čuva i svu dokumentaciju o dogovorenome. Ispala je pomalo neugodna i neriješena situacija. Dodjeljen mu je ček, a ovaj ga primio i proslijedio dalje udruzi invalida koja ga je pozvala u Osijek. Našao je tako neki mir između toga kako da zahvali prijatelju koji ga je podržao i stranca koji ga je iz nerazumijevanja povrijedio. Zna on što želi.

Mile Stojkoski živi i oživljava olimpijski duh. Čini to upravo onako kako se to u startu, u antičkoj Grčkoj, i zamislilo. Iako se u govoru često krivo koristi misleći na Olimpijske igre, olimpijada po starim Grcima traje svo vrijeme između igara. Stojkoski u Makedoniji i zimi vozi maratone. Vozi u siječnju, po minusu i snijegu, za rođendan Toše Proeskog kojeg je poznavao. Vozio je maraton i na Olimpijske igre u Atenu, no nije ušao bez akreditacije. Krenuo je samoinicijativno i nije znao što ga čeka. Krenuo je zatim i u Peking na Olimpijske igre, no opet nije stigao. Zapeo je u Damasku, zbog problema s vizama. Po nekima, daleko je i dogurao s obzirom na to od kud je krenuo i s kojim prijevoznim sredstvom. Maraton do Olimpijskih igara u Londonu deseti mu je u posljednjih 5 godina otkako je prikovan za njih. Cilj je stići na otvorenje. Akreditaciju još nema, no svake je godine mrvicu bolji. Možda, nada se, ove godine i uđe.

Narodni heroj

Milu Stojkovskog kroz Zagreb su pratili bajkeriMilu Stojkovskog kroz Zagreb su pratili bajkeriU Makedoniji je narodni heroj okićen državnim i humanitarnim nagradama. Njegovu aktualnu borbu prati svjetski paraolimpijski odbor. U Makedoniji je upoznao i njegovu kraljevsku eminenciju - Princa Michaela od Kenta. Promovirao je plemić tamo britanske Olimpijske igre. Čestitao je princ Stojkoskom i pozvao ga na prijem za Olimpijskih igara u Londonu. Srećom su mi, kaže, Hrvati poklonili i finu kravatu. Na prijem bi i bez toga išao kao pobjednik, ali red je red. Ujedinjeno kraljevstvo je kolijevka paraolimpizma i nada se da će tamo na prijemu, možda uz čaj i kolačiće, lobirati za izjednačavanje statusa olimpijskih i paraolimpijskih igara. Ponosan je na sve što je postigao. Na svaku osobu koju je inspirirao. Na svaki kotač ili kuću koju je nabavio. Ponosan je što će na kraju svega kući u Prilep, svojoj ženi Žaklini doći kao muškarac koji se, bez obzira na ishod, pošteno borio za velik cilj. Putem će ga bodriti kćerka Biljana. Vidjeti će se negdje putem prije Olimpijskih igara. U razgovoru je Stojkoski simpatičan i otvoren. Navečer je obično vidno umoran. Ovisi o tome je li cesta koju je taj dan prešao bila strma. Dnevno prosječno prijeđe 50 do 70 kilometara. S obzirom na to kako je stradao, Stojskoski posjećuje i motociklističke udruge i promiče poruku budnosti i opreza u vožnji. Ergela domaćih motociklista ga je pratila po Ilici. Osjećao se dobro i pogledao unazad. Život mu se, primijetio je, zaista potpuno promjenio. Naglo i naglavačke. Ne zna je li na sreću ili na nesreću.

Stojkoski s pokojnim Tošom ProeskimStojkoski s pokojnim Tošom Proeskim

Autor: Petra Fabro                                                         26.04.2012. / 08:31

                                                  Nacional.hr

                      Ostatak članka možete pročitati tamo ako želite meni je dosta i ovo


22.04.2012.

NISI SE VRATIO!

Još jedan Uskrs je prošao, ništa se nije promijenilo, sve je isto i dalje te nema. Bila sam sigurna da će ipak biti drugačije. Maštala sam, nego šta? a bilo bi to pravo čudo... veliko čudo! ogromno čudo! i svi bi ostali u šoku. Kažu da se čuda događaju a ja im povjerovala pa zapela da se dogodiš TI. Znaš da te ponekad anđelom zovem, jer ako nisi bio jedan od njih bio si im jako blizu. Hoćeš li mi zamjeriti što tako razmišljam i pričam?
Uskoro će peta godina a još uvijek me rasplaćeš i nasmiješ u isto vrijeme kao i "davno" prije. Još uvijek si svakodnevno prisutan u mome životu...

                         


...dolaziš mi u raznim oblicima! ponekad za utjehu, ponekad kao podstrek al uvijek u pravo vrijeme to je sigurno. Veliko bogatstvo je za mene imati kontakt sa onima koje si ostavio iza sebe. Oni su dio tebe! Svaki puta kada mi je došlo da odustanem od bloga, odmah bi se ti umješao. Al jučer si me totalno iznenadio, znam da si to bio ti. Svakod dana sam se po cijele dane trudila da otkrijem grešku na blogu kako bi i dalje mogla pisati i objavljivati postove, bilo mi je ne prihvatljivo da ostane na tome. Taman jučer kad mi je došlo konačno preko glave pa sam odlučila da ostavljam sve, sve si sredio... čini mi se da ja ne odustajem od tebe al ni ti od mene.
ZAVRIJEDIO SI NEŠTO BOLJE I VEĆE! I DOBIT ĆEŠ TO... USKORO!

Image and video hosting by TinyPic


    

03.04.2012.

Obilježit će se peta godišnjica Tošinog odlaska

 

 

                Obilježit će se 5-ta godišnjica od smrti Toše                     


                                 Utorak, 27 Mart 2012 17:01


                                  
                                 

Poginuo je 16. oktobra 2007 u tragičnoj saobračajnoj nesreći na autoputu Zagreb -  Lipovac, pokraj mjesta Nova Gradiška u Republici Hrvatskoj.


Proeski je poznat kao humanist i jedna od največih zvjezda na Blakanu, sa ovakvim obilježavanjem dobit će dostojnu počast.


Imao je samo 26 godina. U toku nesreće, Toše se nalazio na suvozačevom sjedištu u vozilu koje je golemom brzinom udarilo u prikolicu kamiona ispred njega a potom i u zaštitnu ogradu. Ostalo dvoje putnika - vozač Gorge Georgievski zadobio je teže  dok je njegova menađerka Ljiljana Petrović zadobila lakše ozljede.


Sa koncertima svake godine u Skopju se slavi lik i djelo Proeskog. Makedonija nikada neće da preboli svojeg anđela sa zlatnim glasom i zauvijek će da pamti njegova djela, pjevajući njegove pjesme koje su im ostale u nasljedsvo.

 

Program za 2012 godinu kojeg je danas izlgasao Parlament Makedonije, uključuje i obilježavanje pete godišnjice od smrti Toše Proeskog.


                                                                                                       kurir.mk